Do mreže uz proveru identiteta – Šta je internet identifikacija koju uvodi Kina
U Kini više neće biti moguće anonimno pristupiti internetu - sajtovima i društvenim mrežama. Nema više “sakrivanja” iza nick-ova, nadimaka, pa ni lažnih profila. Od jula ove godine svaki građanin Kine moraće da ima jedinstveni digitalni identitet, ukoliko želi da bude deo digitalnog sveta. Ova odluka kineskih vlasti otvorila je brojna pitanja, uključujući i ono glavno: da li je ovo način da se poveća bezbednost na mreži ili dodatni vid kontrole nad građanima?
Šta je internet identifikacija?
Internet identifikacija je sistem u kojem je svaki korisnik digitalnih servisa povezan sa svojim stvarnim identitetom. Drugim rečima, podaci poput imena i prezimena, broja lične karte ili biometrijskih i drugih ličnih podataka povezani su sa korisničkim nalozima, a sve aktivnosti na mreži mogu se precizno pratiti i povezati sa konkretnom osobom.
U Kini se ovaj sistem uvodi kroz državnu platformu za digitalni identitet, sa ciljem da se prati aktivnost svih građana koji koriste internet – bilo da se radi o onlajn kupovini, ostavljanju komentara, gledanju video sadržaja, lajkovanju objava, dopisivanju ili prostom pretraživanju po sajtovima.
Potencijalne prednosti internet identifikacije
Zagovornici ovakve vrste kontrole navode niz prednosti koje ovakav sistem može doneti, a neke od njih su:
- Smanjenje digitalnog nasilja – Trolling, govor mržnje, pretnje i drugi oblici digitalnog zlostavljanja najčešće se događaju onda kada korisnici misle da su nevidljivi. Kada je sve transparentno, većina zlostavljača će se suzdržati od takvog ponašanja.
- Manje prevara – Lažni profili, lažne prodavnice, fišing napadi – sve to postaje znatno teže uz internet identifikaciju, jer je svaki nalog registrovan na pravo ime i prezime
- Zaštita dece i mladih – U ovakvom sistemu manje su šanse da se deca susretnu sa nasilnicima, zlostavljačima i predatorima dok je istovremeno i lakše kontrolisati sadržaj koji do njih dolazi, posebno uz sistem roditeljske kontrole koji se lako uvodi direktno preko ID-a roditelja ili deteta (sistem prepoznaje putem ID-a d korisnik nije punoletan, te automatski blokira neprimeren sadržaj)
- Transparentnost i poverenje – Lakše je steći poverenje i u privatnoj i u poslovnoj sarandnji, ukoliko znate sa kim komunicirate.
U teoriji ovakav sistem bi mogao značajno da podigne kvalitet i bezbednost digitalnog okruženja. Ipak, postoji i druga strana medalje…
Rizici i mane internet identifikacije – nadzor i kontrola
Svi želimo sigurnost, ali ne pod cenu odricanja slobode. Ipak, u Kini se građanima ne nudi druga opcija, pa ukoliko žele da skroluju, moraju i da se prijave, a to dovodi do raznih rizika:
- Masovni nadzor – Lako je manipulisati nekim ukoliko znate sve o njemu, njegovim navikama, željama, aktivnostima, planovima…
- Bez privatnosti – Ako je sve javno, šta je tajno? Drugim rečima, u ovakvom sistemu nema mesta za intimu, jer ako neko može da gleda vaše pretrage, može da čita i razgovor sa vašim partnerom, sluša vaše pozive…
- Cenzura i autocenzura – Da li biste uvek izneli vaše mišljenje, ukoliko znate da vas neko posmatra i da zbog jedne izjave, koja se nekome ne dopada, možete snositi ozbiljne posledice? U društvu poput kineskog, gde je sloboda izražavanja već dovoljno ograničena, ovo dodatno guši javnu debatu.
- Zloupotreba podataka – Gde se i na koji način čuva tolika količina podataka? Ko je nadležan za njihovu zaštitu? – ovo su samo neka od ključnih pitanja, a ima ih toliko…
- Isključivanje iz društva, diskriminacija – Ljudi bez digitalnog identiteta, odnosno svi oni koji žele da zadrže svoju privatnost neće moći da funkcionišu normalno – biće isključeni iz svakodnevnih aktivnosti, čak diskriminisani.
Mi verujemo da je ključ za bezbedno korišćenje interneta – edukacija. Bez obzira na sisteme u kojima surfujemo i funkcionišemo, važno je da svaki korisnik razume svoja prava, da se upozna sa rizicima i načinima zaštite u digitalnom svetu. Kada znamo kako funkcioniše svet iza ekrana lakše donosimo bolje, pametnije odluke – umemo da prepoznamo manipulacije, nasilje i neprimeren sadržaj. Tehnologija se menja brzo, ali kritičko mišljenje, znanje i svest o digitalnoj bezbednosti ostaju najsnažnija zaštita.