Preplavljeni informacijama, a prepušteni sami sebi: Šta nam novo evropsko istraživanje govori o digitalnom odrastanju?
U svetu u kojem se informacije smenjuju brzinom jednog klika, a ekrani su postali neizostavni deo dnevne rutine, sve češće postavljamo pitanje kako u tom neprekidnom digitalnom toku sačuvati fokus, kritičko mišljenje i emocionalnu stabilnost? Najnovija studija mreže EU Kids Online za 2026. godinu, koja je obuhvatila više od 28.000 dece uzrasta od 10 do 16 godina iz 19 evropskih zemalja (uključujući i Srbiju), donosi dragocen uvid u to kako se mladi snalaze u ovakvom okruženju.
Rezultati jasno pokazuju da stalna povezanost ne znači automatski i veštinu snalaženja u moru sadržaja, niti emocionalnu otpornost na ono što na internetu vidimo.
Stalna povezanost i zamka „digitalnih urođenika“
Čak 87% dece u Evropi svakodnevno pristupa internetu putem pametnog telefona, a 58% to čini više puta u toku dana. U Srbiji je taj procenat još viši – čak 95% mladih koristi telefon svakoga dana.
Ekrani prate ritam celog dana: od trenutka pre polaska u školu, preko popodneva (kada ih koristi 81% dece), pa sve do kasno u noć. Skoro petina dece (18%) u Evropi, a u Srbiji čak 28%, koristi telefon u vreme predviđeno za san.
Međutim, istraživanje razbija čuveni mit o „digitalnim urođenicima“. Iako mladi odlično poznaju tehničke funkcije uređaja i aplikacija, njihova kritička digitalna pismenost – sposobnost da procene verodostojnost informacija i razumeju kako platforme funkcionišu znatno zaostaje.
Podaci otkrivaju zabrinjavajuću sliku informacione preplavljenosti:
- Tek polovina dece (52%) ume da proceni da li su informacije koje pronađu na internetu tačne.
- Samo 28% njih razume da sadržaj koji prvo vide na društvenim mrežama nije poređan hronološki, već ga biraju algoritmi.
- Svega 35% zna da prvi rezultat na pretraživaču nije nužno i najbolji izvor informacija.
- Tek 22% ispitanika uspelo je da tačno odgovori na više od polovine pitanja koja proveravaju razumevanje algoritama, prikrivenog oglašavanja i uticaja mreža.
Dodatni sloj složenosti donosi veštačka inteligencija (AI) koju redovno koristi oko dve trećine dece. Mladi je sve češće doživljavaju kao „novi Gugl“ i brzu mašinu za odgovore, što dodatno smanjuje potrebu za samostalnim pretraživanjem, upoređivanjem izvora i dubljom analizom sadržaja.
Emocionalni teret digitalnog sveta
Kada se ovakva informaciona preopterećenost spoji sa nepredvidivim algoritmima, upravljanje emocijama postaje ozbiljan izazov. Istraživanje beleži osetan pad osećaja sigurnosti: dok se 2020. godine 65% dece osećalo bezbedno na internetu, danas to kaže manje od polovine njih (48%).
Istovremeno, raste broj onih koje sadržaj na mreži uznemirava. Skoro svako četvrto dete (23%) navodi da ga je nešto na internetu uznemirilo, rastužilo ili uplašilo bar jednom mesečno, što je veliki skok u odnosu na 7% iz prethodnog istraživanja. Posebno zabrinjava to što se sa neprijatnim sadržajima (poput govora mržnje, nasilnih scena ili sadržaja koji promovišu samopovređivanje) deca najčešće susreću nenamerno – algoritmi im ih jednostavno serviraju. Čak 57% dece koja su slučajno naišla na poruke mržnje ističe da ih je to duboko uznemirilo.
Tišina umesto razgovora
U trenucima kada preplavljenost informacijama i negativnim emocijama postane preteška, mladima je najpotrebnija podrška okruženja. Ipak, podaci pokazuju da se komunikacija polako osipa:
- Svako peto dete (20%) koje se uznemirilo zbog nečega na internetu nije o tome razgovaralo ni sa kim (kod starijih tinejdžera taj procenat raste na 23%).
- Sa druge strane, dok roditelji sve više koriste tehničke alate za nadzor i ograničavanje, procenat dece koja kažu da roditelji sa njima otvoreno razgovaraju o tome šta rade na internetu pao je sa 66% (u 2020. godini) na 50%.
Kako dalje?
Nalazi studije EU Kids Online 2026 šalju jasnu poruku svima nama – i mladima i odraslima. Problem savremenog digitalnog trenutka nije samo u broju minuta provedenih pred ekranom, već u tome šta konzumiramo, kada to činimo i koliko razumemo mehanizme koji nam te informacije plasiraju.
Zabrane ne grade otpornost. Da bismo prestali da budemo pasivni primaoci sadržaja kojima upravljaju algoritmi, neophodno je da razvijamo kritičko mišljenje, postavljamo jasne granice (posebno u vreme namenjeno odmoru i snu) i, pre svega, vratimo otvoreni razgovor u svakodnevicu jer se emocionalni pritisak digitalnog sveta najlakše prevazilazi kada ga ne nosimo sami.