Nema priče bez diplome – nova pravila za influensere u Kini
Hteli da priznamo ili ne, svidelo se to nama ili ne, i bez diskusije o tome da li je to dobro ili ne - internet je danas najveća učionica. U toj učionici ne stoje samo profesori, doktori, naučnici, potkovani znanjem i iskustvom, već i mnoštvo drugih, često glasnijih, lica koja iznose svoje mišljenje - i predstavljaju ga kao činjenicu. E, Kina je odlučila da to ne može više tako - kažu, struka stručnjacima.
Pre samo nekoliko nedelja u Cyberspace Administration of China (CAC) stupila je na snagu nova, za mnoge iznenađujuća regulativa. Novi zakon predviđa da influenseri neće više moći slobodno da komentarišu i pričaju o “ozbiljnim” temama – zadravlju, pravu, finansijama, obrazovanju i sl. – osim ako nemaju diplomu, licencu ili sertifikat da svoje znanje i dokažu. Osim što ova regulativa direktno pogađa influensere, ona se odnosi i na platforme, jer su i one sada u obavezi da provere te kvalifikacije pre nego što odobre takav sadržaj. Za kršenje zakona sleduju i novčane kazne i to do 100.000 juana (oko 13 hiljada evra), ali i gašenje profila i slično.
Ova promena je izazvala lavinu na društvenim mrežama – od onih koji ovakvu odluku podržavaju, smatraju je racionalnim pokušajem da se zaustave dezinformacije, pa sve do onih koji strahuju da je ova odluka samo još jedna u nizu odluka kojima kineske vlasti pokušavaju da uguše slobodu izražavanja i sprovedu digitalni nadzor.
Koji je zvaničan odgovor vlasti u Kini i koje su prednosti ovog zakona
Neka istraživanja pokazuju da ljudski mozak dnevno obradi i do 74 GB informacija, do 100.000 reči, primi više od 17.500 informacija. Od svega toga, na kraju dana mi zapamtimo samo tri informacije. Najviše tih informacija dobijamo upravo sa društvenih mreža – i svakodnevno konzumiramo mišljenja, savete i “stručne” komentare – često i ne razmišljajući o tome da li su te informacije istinite.
Kineske vlasti navode da je upravo to razlog za uvođenje ove regulative, odnosno strožih pravila – opasnost od dezinformaicija. Ističe se da vlada velika zabrinutost za deljenje sadržaja koji može da obmane, posebno na poljima kao što su zdravlje, medicina, finansije, pravne teme.
U teoriji, i logično gledano, ovo bi trebalo da poveća kvalitet informacija i zaštiti korisnike:
→ Manje lažnih stručnjaka – kada neko mora da pokaže diplomu ili licencu teže dolazi do dezinformacija
→ Veća odgovornost na platformi – prema ovom zakonu i platforme su odgovorne, jer su deo procesa širenja informacija, što direktno utiče na promenu algoritma, samog funkcionisanja platforme i sl.
→ Jasnije granice između zabave i struke – oni koji se bave opštim temama, zabavom i životnim stilom ostaju slobodni, ali oni koji žele da dele stručne savete moraju zaista da budu stručni, čime se osiguravaju proverene i tačne informacije
→ Jačanje poverenja – ljudi se u ovom slučaju osećaju bolje, jer su manje šanse da budu prevareni ili uplašeni senzacionalističkim savetima bez osnova
A gde nastaje problem – zašto novi zakon zabrinjava kritičare
Rekosmo, ova regulativa ima svojih prednosti – u teoriji. A, teorija nije uvek isto što i praksa. Ovaj zakon, smatraju kritičari kineskih vlasti, nosi sa sobom i ozbiljne rizike, nedoumice i moguće posledice po slobodu govora:
→ Gušenje slobode razmene ideja – nije nam uvek potrebna diploma da bismo nešto o nečemu znali, posebno kada su u pitanju neke životne situacije, pa se u ovom slučaju zatvara prostor za nezavisno mišljenje, alternativne perspektive, ali i kritiku i aktivizam
→ Digitalna cenzura i kontrola informacija – ako država odlučuje ko je stručan, to često možda da znači i ono drugo, autokratiji bliže – podoban, pa kritičari tvrde da ovo može da posluži i kao kontrola ideološke kontrole, ne nužno radi zaštite već radi kontrolisanja narativa
→ Nema raznovrsnosti sadržaja – jedno je stručnost, zakon, nauka, a često sasvim drugo život, pa u ovom slučaju može doći do gubitka kreatora koji na nekonvencionalan način pričaju o temama koje su mladima bliske
→ Pretnja inovacijama i slobodi mišljenja – oni sa neformalnim obrazovanjem, iskustvom ostaju nevidljivi – iako su možda i godine posvetili određenoj temi
→ Rizik od zloupotrebe – može doći do gubitka transparentnosti i odgovornosti, a pravila mogu biti arbitrarna, odnosno mogu se donositi svojevoljno i bez osnova
Psihološki i društveni aspekt – zašto influenseri imaju toliku moć
Svi mi, ljudi, nismo dizajnirani za ovaj svet – svet hiper-informacija. Naš mozak je evoluirao da veruje glasovima koji deluju blisko, emotivno, razumljivo, prisutno. I tu dolazimo do onoga što je ključno za uspeh influensera – influenseri su “ljudi od krvi i mesa”, isti kao i svi mi, oni ne deluju kao zvaničnici, javni govornici, već su oni nalik nama; sa njima se lako povezujemo jer oni muče iste muke i biju iste bitke baš kao i mi svi “obični” ljudi.
Parasocijalni odnosi i osećaj lažne bliskosti
Korisnici društvenih mreža, a posebno mladi ljudi razvijaju parasocijalne odnose – jednostranu emotivnu vezu sa osobom koju prate. Ovakav odnos izaziva subjektivni osećaj da je influenser neko koga poznajemo lično, ko nas razme i brine o nama. Zato, kada influenser daje savete mi to ne procesuiramo kao reklamu, već kao savet – a upravo to značajno snižava kritičko razmišljanje i povećava spremnost na poverenje, ali i mogućnost da budemo obmanuti.
Iluzija stručnosti kroz efekat autoriteta
Danas, u digitalno doba, autoritet mnogi ne određuju po kvalifikacijama, već po broju pratilaca, načinu govora, emocionalnoj uverljivosti, harizmi, predstavljanju i sl. Ovde se radi o takozvanom “prividu komeptencije” – što je influenser vidljiviji na mrežama, veća je i percepcija autoriteta.
Potvrđujemo svoja uverenja
Svi mi često biramo sadržaje koji potvrđuju ono što već mislimo ili znamo ili ono u šta verujemo. Tako smo i skloniji da verujemo onima za koji dele naše mišljenje, nego stručnjacima koji će opovrgnuti sve naše teorije naučnim saznanjima i informacijama.
Efekat ponavljanja
Ovo vam je ono: “Hiljadu puta ponovljena laž postaje istina”. Dakle, što češće gledamo određenu osobu- više joj i verujemo, čak i ako za svoje tvrdnje nema dokaze, reference ili iskustvo.
Algoritmi
Kada algoritmi nagrađuju brz, hrabar i senzacionalistički sadržaj, pre nego stručan, nastaje problem – buka guta znanje. U takvoj kulturi ljudi dobijaju glas zbog popularnosti, a ne zbog kompetencija.
Ovo su samo neki od razloga, ali oni upozoravaju koliko je važno napraviti jasnu granicu između sadržaja namenjenog zabavi i sadržaja koji pretenduje da edukuje i savetuje.
Nama ostaje samo da pratimo kako će se ova regulativa sprovoditi u Kini, kao i da li će istim putem krenuti i neke druge zemlje.